Ishrana Thu, Apr 9, 2015

Šta nas čini debelim: ugljeni hidrati protiv masti

Malo malo pa naiđem na tekstove o tome šta nas čini debelim, šta treba i kako da jedemo, da li da smanjujemo ugljene hidrate ili ne, šta da radimo sa mastima i tako dalje.

U mnogim ovakvim tekstovima se neka namirnica ili grupa njih prikazuje kao najveće zlo na planeti koje treba da izbegavamo kao kugu.

Ljudsko telo je jedna čudesna naprava koja je više nego sposobna da izađe na kraj i sa ugljenim hidratima i sa mastima.

Šta se dešava sa ugljenim hidratima kad ih jedemo?

Većina ugljenih hidrata izaziva rast insulina. Kao rezultat ovog procesa, ugljeni hidrati teraju telo da za energiju sagoreva glukozu umesto masti. Ovo se dešava zato što organizam više voli da sagoreva glukozu kada vidi da je ima previše u organizmu i to na uštrb sagorevanja masti.

Dakle, kada jedemo ugljene hidrate, pasivno sagorevanje masti je otežano jer organizam pokušava prvenstveno da se otarasi ugljenih hidrata.

Šta se dešava sa mastima kada ih jedemo?

Nakon varenja,  masti se deponuju u naše ćelije. Uprošćeno, lipoprotein lipaze (LPL) su dalje zadužene da razlažu te masti i da ih dalje prenose da bi se lakše metabolisale.

Pri ulasku masti u ćelije, masti se koriste za proizvodnju energije u procesu beta oksidacije. Ne postoji neka sada specifična prepreka u organizmu koja ne bi dozvolila da sagorevamo masti kada ih unosimo.

Dakle, kada imamo situaciju da unosimo masti bez prisustva ugljenih hidrata, ćelije će koristiti te masti za proizvodnju energije.

Šta se dešava ako zajedno unosimo i masti i ugljene hidrate?

Kako ugljeni hidrati imaju prednost u odnosu na masti kad je u pitanju njihovo trošenje u organizmu, imamo istu situaciju kao i kada bismo unosili samo ugljene hidrate. Jer, dok ugljeni hidrati pozivaju hormon insulin koji odmah reaguje na njihov unos, masne kiseline nemaju sličan pandam ovome, tako da odgovor organizma na ugljene hidrate ima prednost.

U prisustvu insulina, funkcija LPL-a se otežava 1, ali masne kiseline se i dalje mogu preneti u ćelije preko ASP hormona. Proces beta oksidacije je, međutim, i dalje ometen.

Krajnji rezultat je da imamo neki dobitak u skladištima masti jer je njihov transport ometen, dok organizam nastavlja normalno da spaljuje rezerve glukoze.

Zaključak

Šta nas na kraju čini debelima?

Iz navedenog možete zaključiti da i masti i ugljeni hidrati imaju uticaja na količinu skladištenih masti u organizmu. Masti samim tim što ih unosimo, a ugljeni hidrati samim tim što sprečavaju metabolisanje masti u organizmu.

U suštini, ono što nas čini debelima je ustvari celokupni kalorični unos. Svaki pojedinac ima određen metabolizam i troši određenu količinu kalorija. Neki više neki manje.

Ako jedete masti to je ok, LPL će da odradi svoje i ako unesete u kalorijama toliko masti da je manje nego što trošite tokom dana, organizam će krenuti da troši rezerve.

Ako jedete ugljene hidrate, to je isto ok. Stoji i dalje premisa da ako unosite manje kalorija nego što vam treba, krenućete da trošite rezerve.

Koja dijeta je na kraju bolja? Da li treba smanjiti ugljene hidrate ili masti? Mislim da nauka još uvek nema konačno rešenje za ovo pitanje, ali ono što trenutno zna je to da je manje-više svejedno. Broj kalorija je i dalje kralj kad su u pitanju dijete i ishrana. Matematika je jednostavna, unosite manje nego što trošite i kilogrami bi morali da krenu da se tope.

Reference:


  1. ncbi.nlm.nih.gov, Link [return]